Max Holloway odbija se žaliti na poraz BMF-a

Max Holloway je mogao nahraniti stroj za bijes. Imao je pravi pojas, pravog protivnika i pravu vrstu frustrirane baze obožavatelja koji su čekali da kaže da je Charles Oliveira izdao duh BMF titule.

Nije nasjeo na mamac. Nakon što se Oliveira u pet rundi glavnog događaja UFC-a 326 oslanjao na hrvanje i kontrolu, Holloway je Brettu Okamotu s ESPN-a dao odgovor koji borac daje kada shvati razliku između zabavne vrijednosti i natjecateljske obveze.

Rezultat nije bio onakav divlji, nepredvidiv val nasilja kakav su navijači očekivali kada su Holloway i Oliveira dobili žute kartone za naslov prvaka BMF-a. Oliveira je borbu učinio ružnijom, sporijom i sigurnijom za sebe, a zatim je jednoglasnom odlukom odustao dok je Holloway podnosio razočaranje javnosti koje je uslijedilo.

Reakcija Maxa Hollowaya na poraz BMF-a stavlja raspravu o Charlesu Oliveiri u perspektivu

Hollowayev stav je jednostavan, ali ne i mekan: neće se žaliti jer se Oliveira borio onako kako je vjerovao da se treba boriti. To ne znači da publika to mora voljeti. To znači da je igra prebacivanja krivnje lijena ako se pretvara da je Oliveira imao neku moralnu dužnost stajati u dometu s jednim od najboljih napadača u povijesti UFC-a samo zato što su tri slova bila omotana oko pojasa.

To je neugodan dio koncepta BMF-a. Naslov je izgrađen na auri, riziku i određenoj ideji čvrstoće koju odobravaju obožavatelji, ali i dalje živi unutar sporta u kojem su važni suci, rušenja, kontrola vremena i taktička disciplina. Holloway je priznao to očekivanje, ali je odbio pretvoriti Oliveiru u negativca jer je riješio meč pod njegovim uvjetima. Njegova najoštrija rečenica bila je i najpoštenija: „Ne možeš se ljutiti na Charlesa.“

Zašto je glavni događaj UFC-a 326 frustrirao navijače

Ljutnja emocionalno ima smisla. Hollowayev meč protiv Oliveire sugerirao je guranje, pritisak, udarce u tijelo, udarce koljenima, laktovima i kaos dvojice muškaraca s bogatom poviješću završnih udaraca. Umjesto toga, Oliveira je više puta pronalazio načine da sruši Hollowaya na pod i zadrži ga tamo dovoljno dugo da iscrpi borbu iz razmjena za koje su ljudi plaćali da ih gledaju. Ali dosadnija borba nije automatski i nepoštena. Oliveira nije dugovao Hollowayu kickboxing meč, a Holloway je dovoljno iskusan da to zna.

• Charles Oliveira je jednoglasnom odlukom pobijedio Maxa Hollowaya na UFC 326.
• BMF prvenstvo bila je nagrada u njihovom glavnom događaju od pet rundi.
• Holloway se osvrnuo na kritike tijekom intervjua s Brettom Okamotom s ESPN-a.
• Holloway bi se sljedeći put trebao suočiti s Conorom McGregorom u subotu.

Revanš Conora McGregora donosi Maxu Hollowayu brz reset

Holloway sada prelazi iz jedne borbe pune narativa u drugu. Njegov nadolazeći susret s Conorom McGregorom nosi povijesni trag jer ga je McGregor pobijedio 2013. godine, prije nego što su obojica postali globalna imena i prije nego što je Holloway izrastao u jednog od najznačajnijih perolakaša svog doba. Taj stari poraz nikada nije bio potpuna priča ni u jednoj karijeri, ali ovom revanšu daje čistu promotivnu kičmu.

Ulozi su drugačiji za Hollowaya nakon poraza od Oliveire. Pobjeda nad McGregorom brzo bi smirila razočaranje BMF-a i vratila osjećaj da Holloway ostaje jedan od najvrjednijih UFC-ovih igrača za velike borbe. Drugi uzastopni poraz, posebno nakon poraza u kojem je dominirao grappling, izazvao bi teža pitanja o smjeru odabira mečeva, izboru težinskih kategorija i treba li ga UFC nastaviti koristiti u spektakularnim borbama umjesto u čišćoj divizijskoj liniji. Za Oliveiru, pobjeda ga drži blizu razgovora za titulu u lakoj kategoriji, gdje se mogući revanš s Armanom Tsarukyanom razmatrao kao logičan eliminator ako prvakov raspored ostane zamrznut.

Hollowayev odgovor neće zadovoljiti sve jer su obožavatelji željeli pucnjavu, a dobili su borbu za naslov prvaka u kojoj bi se težilo kontroli. Ipak, njegovo odbijanje kukanja otkriva više od pritužbe: Oliveira se borio za pobjedu, Holloway je prihvatio tu stvarnost, a službeni rezultat na UFC-u 326 bio je jednoglasna odluka za Charlesa Oliveiru.